Graševina

Graševina je svakako internacionalna sorta čije se porijeklo još nije sa sigurnošću utvrdilo. Neki izvori navode da je to francuska sorta, drugi da je rumunjska, a postoje i varijante da je talijanska ili austrijska. Prefiksi welsch, laški, olasz i vlašsky na raznim jezicima znače „from Wallachia“ ili na hrvatskom – „iz Vlaške“, što jasno upućuje na to da sorta dolazi iz južne Rumunjske, kako se taj predio zove već stoljećima. No, u samoj Rumunjskoj je pak nazivaju Riesling Italico. Porijeklo ipak nije toliko važno kao činjenica da je graševina ponajviše sorta podunavskih zemalja.
Naime, uzgajaju je sve podunavske zemlje; Rumunjska, Srbija, Hrvatska, Mađarska, Češka i Austrija, te još dvije koje to nisu – Italija i Slovenija.

Takvu je popularnost izgradila ponajprije zbog svojih za vinogradare zahvalnih osobina, poput velike i redovne
rodnosti, te odlične prilagodljivosti različitim tlima i tipovima kontinentalne klime.

Internacionalni imidž joj je već godinama narušen zbog dvaju razloga. Prvi je osrednja kvaliteta kakvu je socijalistička ekonomija većine spomenutih zemalja desetljećima njegovala, a drugi je loše odabrano ime koje koristeći riječ Riesling u većini svojih sinonima prosječnom potrošaču u stvari poručuje kako je to kopija pravog Rieslinga. A nije. Takva je ocjena nepravedna. Graševina je sorta značajno drugačijih svojstava od Rieslinga i
nikako ih ne treba brkati. Bez obzira na to gdje je nastala, graševina je sigurno u Hrvatskoj pronašla svoju novu domovinu, jer osim što je ovdje uvjerljivo najzastupljenija sorta, nigdje se drugdje ne uzgaja ni približno u tolikim količinama. Primjerice, u mnogim kontinentalnim vinogorjima zauzima više od 50 posto ukupnih vinogradarskih površina. Hrvati su je toliko zavoljeli da su joj dali i posebno ime koje je proizašlo iz izgleda bobice u jednoj fazi zrenja kada je vrlo slična zelenom grašku.

Graševina je, suprotno zabludama, u dobrim regijama u stanju dati izvrsnu kvalitetu. U Hrvatskoj u tome prednjače tri regije, Baranja i Ilok naslonjene na Dunav, te Kutjevo iz središnje
Slavonije. Debele naslage siromašnog prapora uz Dunav i ljetne vreline prirodno reduciraju prinose i koncentriraju sadržaj malih bobica. Zbog toga baranjske graševine uvijek obiluju sladorima, alkoholom i tijelom. Nešto niže uz Dunav, u Iloku, koji je zaklonjen Fruškom gorom, arome su svježije i kiseline nešto više pa su i vina aromatičnija i lakša. Prema bogatstvu aroma prednjači regija Kutjevo koja na padinama svojih brda ne dobiva strukturu kao vina iz Baranje, ali ima vrlo atraktivan i živahan karakter s izvrsnim omjerom kiselina, zbog čega neodoljivo podsjeća na sočne jabuke. U redovnim berbama arome se kreću od svježih voćnih, poput jabuka i citrusa, do laganih herbalnih nota. U toplijim godinama arome se kreću prema egzotičnom voću, a u kasnijim berbama sukladno povećanju količine sladora, nastupaju obilne cvjetne, a potom i medne note. Graševina je također pogodna za vrlo kasne,
izborne i ledene berbe. Naročito u sjevernijim krajevima gdje kiseline opstaju usprkos visokom sladoru. Zajednička
karakteristika za sve graševine je specifičan pikantno-gorkasti aftertaste.

NAJČEŠĆI SINONIMI
Welschriesling, Laški rizling, Olasz rizling, Vlašsky ryzlink, Riesling Italico