Hrvatsko zagorje
Tipični predstavnici bijelih sorti
- kraljevina
- silvanac zeleni
- pinot bijeli
Vinogorja
- vinogorje Zelina
- vinogorje Pregrada
Povijest vinarstva u Zagorju i Prigorju vrlo je bogata i burna. Naime, vino je stoljećima bilo važan izvor prihoda svih slojeva stanovništva, od zagrebačkog Kaptola i Biskupije, preko slobodnih kraljevskih gradova Gradeca i Križevaca, sve do običnih seljaka koji su lozu tretirali kao glavnu poljoprivrednu kulturu. Najburniji period bila je svakako seljačka buna Matije Gupca kojoj je, kako se smatra, jedan od najvažnijih povoda bilo ograničavanje trgovine i prisvajanje viškova vina od strane omrznutog feudalca Tahya. No, kontinuitet uzgoja loze nastavio se sve do današnjih dana, a najznačajnije nasljeđe neprekinute tradicije je usitnjenost parcela ove, inače po ukupnoj površini najveće, kontinentalne vinske regije.
Tradicionalno mali vinogradi i hobističko vinogradarstvo pogodovali su još jednoj lokalnoj specifičnosti. Vinogradi su često bazirani na miješanim sortama loza među kojima se ponekad pronalaze direktno rodni hibridi poput Noah i Isabelle (u narodu poznatiji Noja, Direktor ili Izabela).
Čuvanje tradicionalnog načina sadnje ima i svoju dobru stranu, ponajprije izraženu kroz očuvanje autohtonih sorti ovoga kraja. Kraljevina, moslavac, belina, zelenac, plavec žuti i šipelj neke su od važnijih sorti koje sporom prilagođavanju trendovima mogu zahvaliti svoj opstanak. No, moderno vinarstvo je mnoge vinare nagnalo da u vinogradima posade monokulture uglavnom internacionalnog porijekla, poput chardonnaya, silvanca, sauvignona, pinota bijelog, pinota sivog, graševine i traminca, koji kada se pridodaju postojećim autohtonim i američkim sortama čine sortiment kraja vrlo bogatim. Od stranih se sorti, unatoč nekim vrlo dobrim vinima pojedinih proizvođača, niti jedna još nije nametnula kao standard i tipični predstavnik regije. Kraljevina je tradicionalno najzastupljenija sorta, ali gubi udio u vinogradima iz godine u godinu. Na njeno mjesto dolaze pretežno internacionalne sorte.
Kako je ova regija najhladnija vinska regija u Hrvatskoj, u vinu i grožđu se uvijek može naći visoka razina kiselina. U suhim vinima kiseline znaju dominirati i možda ponekad remetiti ravnotežu. Zbog toga je sve popularniji uzgoj slatkih vina u kojima je takva razina kiselina poželjna. Ledene berbe i izborne berbe prosušenih bobica koje dolaze iz ovih krajeva smatraju se najboljima u Hrvatskoj, što su proteklih godina dokazali brojni trofeji i zlatne medalje s natjecanja poput Decanter World Wine Awards. Od ukupno osam zlatnih medalja za Hrvatsku, četiri su došle iz ove regije.
Međimurje i Varaždin
Predstavnici
- sauvignon blanc
- muškat žuti
Vinogorja
- vinogorje Međimurje
- vinogorje Varaždin
Krajnji sjeverozapad Hrvatske je, za razliku od ostalih kontinentalnih dijelova, ostao pošteđen turskog osvajanja, pa je ovdje vinogradarstvo sačuvalo kontinuitet još od antičkog doba. Glavna karakteristika ovog područja velika je rascjepkanost parcela, zbog čega većina vina nikad ne dospije na tržište već se popije kod kuće i u društvu prijatelja. Krupnije posjede kroz Srednji vijek imali su jedino Crkva i mnogobrojno plemstvo, a danas ih ima samo nekoliko poduzeća. Sljedeća osobitost koju ova regija posjeduje u odnosu na ostatak Hrvatske je vlažna i prohladna klima s najvećim brojem padalina u prosjeku. Takva je klima nepovoljna za dobar dio sorti poput graševine (osim u vidu predikata) koje se ovdje tradicionalno mnogo sade, ali je za aromatične sorte poput sauvignona ili muškata žutog idealna.
Najbolji položaji za proizvodnju vina su Stanetinski vrh i Železna gora u međimurskom vinogorju, te Sv. Barbara u Varaždinskom vinogorju. To su lijepe, izdignute i prilično strme padine koje omogućavaju da se toplina slabašnog jesenjeg sunca maksimalno iskoristi za prikupljanje neophodnih prirodnih šećera u grožđu.
Sauvignon bijeli u ovakvim uvjetima pokazuje jedno od svojih najzavodljivijih lica. Vlažna jutra tijekom cijelog ljeta i suha jesen kada temperature više nisu tako visoke, poželjni su ideal za raskošne i atraktivne arome osvježavajućeg karaktera poput ogrozda, svježe pokošene trave, bazge i zelene paprike. Prirodno visoke kiseline u grožđu, koje doduše zahtijevaju strpljenje prilikom berbe, donose okusu potrebnu svježinu i sočnost te čine ovo vino atraktivnog mirisa vrlo pitkim i osvježavajućim. Istinska eno-ikona ovog kraja.
Uz sauvignon, i muškatne se sorte odlično snalaze u takvim uvjetima, a posebno muškat žuti. Krase ga iznimno lijepe arome livadnog cvijeća, ruža, kandiranih agruma i slatkasti tonovi meda. Izraženiji miris i nešto punije tijelo od ostale ga braće, muškata bijelog i muškata ottonela, izdvaja stepenicu više u kvaliteti i nominira za sljedeću eno-ikonu. Najbolji primjerci dolaze iz okolice Štrigove i s Dubrava brega u blizini Varaždina.
