Moslavina
Tipični predstavnik bijele sorte
- škrlet
Najbolja vinogorja
- vinogorje Voloder – Ivanićgrad
Moslavina je jedna od rijetkih vinorodnih regija kontinentalne Hrvatske koja se uspjela oduprijeti modi sadnje popularnih francuskih i njemačkih sorti te kao najvažnije kultivare sačuvati svoje iznimne autohtone sorte. Povijest vina u Moslavini je vrlo duga. Prvi spomen datira još iz doba Rimljana i cara Klaudija kada su rimski pisci zabilježili vino legionara iz Siscije (Sisak) s obronaka gore Mons Claudius, što je antički naziv za današnju Moslavačku goru. Dalje je, kroz Srednji vijek, za kontinuitet vinogradarstva bila zaslužna Crkva, najviše čazmanski kaptol, te plemstvo poput grofova Erdödy, koji su imali poznate vinograde u Voloderu.
Najkvalitetniji položaji nalaze se na južnim padinama Moslavačke gore. Karakterizira ih rascjepkanost parcela među kojima su one veće od par hektara pravi kuriozitet. Danas je usitnjenost parcela glavni uzrok slaboj zastupljenosti moslavačkih vina na širem tržištu, pa je prodaja vina pretežno usmjerena na regiju i na grad Sisak. No, ta tržišna inferiornost ima i svoju svijetlu stranu, jer je vjerojatno presudni čimbenik očuvanja starih sorti, škrleta, dišeće ranine i moslavca, bio upravo za male parcele prirodan, tradicionalni način sadnje.
Najpoznatiji predstavnik regije i prava moslavačka eno-ikona je škrlet. Riječ je o autohtonoj sorti koju uzgajaju svi vodeći vinari i svojevrsni je kontinentalni pandan krčkoj žlahtini. Nizak sadržaj ekstrakta, slab do umjeren alkohol i nešto više kiseline glavne su osobine svakog škrleta zahvaljujući kojima vina uvijek imaju nježan i živahan karakter. Arome su također nježne, pretežno voćnih nota poput jedva zrelih jabuka i mladih krušaka, te blagih herbalnih primjesa sušenog bilja, dok se u boljim primjercima mogu još naći i lijepo izražene minerale note kremena i škriljevca. Kvaliteta često varira. Nekad ovisi o proizvođaču, a često i o podtipu sorte. Škrlet zeleni je rodniji, a škrlet žuti je manje rodan ali posjeduje bolji potencijal za kvalitetu. U svakom slučaju, škrlet je sorta u dolasku kod koje tek treba provesti tipsku i klonsku selekciju pa ćemo najkvalitetnija izdanja, kao i nove osobine sorte, otkrivati u nadolazećim godinama.
Drugi važni predstavnik regije je dišeća ranina. Ponekad se pojavljuje i pod nazivom dišeća belina ili petrinjska ranina. Nažalost, slabo je zastupljena kao samostalno vino, ali svoj vrlo važan doprinos daje kao aromatski „začin“ mnogim vinima regije, a posebno škrletu i graševini. Karakteriziraju je izražene i atraktivne muškatne arome, te prozračan i živahan okus poželjno naglašenih kiselina.
