Plešivica
Tipični predstavnici bijelih sorti
- rajnski rizling
- sauvignon blanc
- chardonnay
Tipični predstavnici crnih sorti
- portugizac
- pinot crni
Najvažnija vinogorja
- vinogorje Plešivica
- vinogorje Sveta Jana
- vinogorje Vivodina
Povijest ove šarmantne regije slična je ostalim sjevernim i sjeverozapadnim vinskim regijama. Za očuvanje tradicije vinarstva od Srednjeg vijeka do danas, zaslužni su Crkva i plemstvo, te bogati gradovi Samobor i Jastrebarsko. Shodno tradiciji i malim uzgojnim parcelama, u velikom se broju vinograda sačuvala starinska praksa uzgoja loze uz kolac i miješani sortiment u kojem se osim starih domaćih loza mogu još uvijek pronaći i američke loze, tj. direktno rodni hibridi (direktor) Noah, Isabelle i Delaware. U monokulturnim vinogradima apsolutno dominiraju poznate internacionalne sorte chardonnay, rajnski rizling, silvanac zeleni, graševina, rizvanac i portugizac dok se autohtone šipelj, plavec žuti, kraljevina, belina i moslavac mogu pronaći samo još u spomenutim miješanim vinogradima.
Regija je poznata po velikom broju kvalitetnih proizvođača među kojima je nekolicina u samom vrhu hrvatskog vinarstva i njihova se vina mogu nositi s najkvalitetnijom konkurencijom. Klima je tipično kontinentalna, oštre zime i puno padalina inače najviše pogoduju aromatskim sortama poput sauvignona i muškata, koji i ovdje daju odlične rezultate, no ipak je jedna druga sorta, malo drugačijih karakteristika, u specifičnim uvjetima najboljih položaja, dosegla vrhunac kvalitete. Riječ je o rajnskom rizlingu.
Naime, najbolje vinogradarske položaje ove regije karakterizira velika nadmorska visina na kojoj je zrak „zdrav“ i stalno struji, osim toga, visoki položaji nalaze se na strmim kosinama koje omogućuju idealan kontakt loze i grožđa sa suncem, pa su prirodni uvjeti kao stvoreni za rajnski rizling, lozu koja voli hladnu i istodobno sunčanu klimu. Ovdje vino od rajnskog rizlinga dolazi u tri različita, ali jednako atraktivna stila. Prvi je stil jednostavniji, posljedica je redovne berbe, prevladavaju arome vinogradarske breskve i jabuka uz blage primjese poljskog cvijeća, tijelo je lagano do srednje, kiseline vrckave, a okus svjež. Drugi je znatno kompleksniji, grožđe se bere tek kad su šećeri postali veoma visoki, a arome znatno kompleksnije, pri čemu su voćne postale zrele, poput finih kompota od breskvi i marelica, a cvjetne note slađe, pa najčešće prevladava bagrem; okus je puniji zahvaljujući visokom alkoholu i solidnom ekstraktu, te je vino konačno snažno, bogato i slasno. Treći je stil vrlo sladak, kasna ili izborna berba, krasi ga intenzivan miris meda od bagrema i slatkog od marelice, te je punog i dugotrajnog okusa. Jedna sorta s tri jednako izvrsna lica na tako malom području svakako zaslužuje laskavi naziv jedinstvene enoikone plešivičkog kraja.
Druga eno-ikona je portugizac. Nije riječ o tako kvalitetnoj sorti kao kod prethodnika, ali vinarima u ovom slučaju to nije ni namjera. Radi se o mladom i veselom vinu koje je zbog kratkog mu životnog vijeka potrebno potrošiti do kraja zime. Svake godine u studenom, svi vinari regije pune ovo nježno crno vino voćnih aroma maline i blago kiselkastog okusa, pod
istom etiketom i gotovo ga u mjesec dana kroz prigodne svečanosti u potpunosti rasprodaju. Sama činjenica da su se vinari okupili i plasirali vino pod istom etiketom, te da je vino uspješno, veselog i društvenog karaktera, dovoljna je za status eno-ikone.
